1. Što su padeži?
Padeži su oblici promjenjivih riječi (imenica, pridjeva, zamjenica i nekih brojeva) koji pokazuju ulogu riječi u rečenici.
- Sklonidba (deklinacija) – promjena riječi po padežima.
- Osnova – dio riječi koji se ne mijenja: učenik-.
- Nastavak – dio riječi koji se mijenja: učenika, učeniku, učenikom.
- Padežno pitanje – pitanje kojim određujemo padež: tko? što? koga? čega? …
U hrvatskom jeziku postoji sedam padeža, a uvijek ih nabrajamo istim redom:
N – G – D – A – V – L – I
💡 Trik za redoslijed
Zapamti rečenicu: Nina Grli Dobrog Anđela, Vesna Lovi Iskre.
3. Padeži jedan po jedan
Nominativ – tko? što?
Kada? Za subjekt rečenice, odnosno za onoga tko vrši radnju ili o kome se nešto govori, te za imenski dio predikata. Nominativ je oblik koji nalaziš u rječniku.
Zašto? Imenuje vršitelja radnje.
- Učenik uči. (Tko uči?)
- Knjiga leži na stolu. (Što leži?)
- Moja sestra je učiteljica. (imenski dio predikata)
Nominativ nikada ne dolazi iza prijedloga.
Genitiv – koga? čega?
Kada? Kad izričemo pripadanje, dio cjeline, nijekanje uz nema i količinu, te iza mnogih prijedloga.
- Auto brata. (pripadanje)
- Kupi litru mlijeka. (dio cjeline, količina)
- Nema problema. (nijekanje)
- Pet prijatelja. (iza brojeva od 5 naviše)
- Vraćam se iz škole. Stanujem blizu parka. (iza prijedloga)
Uz brojeve: jedna knjiga (N), dvije / tri / četiri knjige, pet knjiga (G mn.).
Dativ – komu? čemu?
Kada? Za onoga komu je radnja namijenjena: komu nešto dajemo, pišemo ili pomažemo. Dativ izriče i smjer kretanja prema nekomu ili nečemu.
- Pišem prijatelju.
- Pomažem sestri.
- Idem k baki. Krećem prema kući.
Pravilno je komu, a u razgovoru se čuje i kome.
Akuzativ – koga? što?
Kada? Za objekt, odnosno ono na što prelazi radnja (vidim, čitam, volim…), i za smjer kretanja (kamo?).
- Gledam film. Volim matematiku.
- Nisam vidio mačku. (Nijekanje ne mijenja padež objekta.)
- Idem u grad. Stavljam knjigu na stol. (kamo?)
Kod imenica muškoga roda akuzativ je jednak genitivu ako imenica označuje nešto živo (vidim studenta), a nominativu ako označuje nešto neživo (vidim stol).
Vokativ – oj! hej!
Kada? Kad nekoga dozivamo ili mu se izravno obraćamo. Vokativ nema pravo padežno pitanje.
- Mario, dođi ovamo.
- Majko, gdje si?
- Studente, pazi! · Oče, pomozi mi!
Vokativ se u rečenici uvijek odvaja zarezom.
Lokativ – o komu? o čemu? gdje?
Kada? Kad govorimo o nekomu ili nečemu te kad izričemo mjesto (gdje?). Lokativ uvijek dolazi s prijedlogom (o, u, na, po, pri).
- Pričam o filmu.
- Živim u gradu. Knjiga je na stolu.
- Šećem po parku.
Instrumental – s kim? čime?
Kada? Za društvo (s kim?), sredstvo (čime?) i način (kako?).
- Idem s prijateljem. (društvo – uz prijedlog s)
- Pišem olovkom. (sredstvo – bez prijedloga)
- Hodam brzim korakom. (način)
Za sredstvo ne pišemo prijedlog s. Pravilno je pišem olovkom, a nije pravilno pišem s olovkom.