Utjecaj na europska i hrvatska društva (1096. - 1291.)
Križarski ratovi bili su niz vojnih pohoda kršćana (križara) u razdoblju od 1096. do 1291. godine s ciljem oslobođenja Svete Zemlje (Palestine) od muslimanske vlasti. Ukupno je vođeno osam križarskih ratova. Križari su dobili ime po tome što su na svoje odore prišivali crvene križeve kao znak svoje borbe.
Jedno od glavnih odredišta kršćanskih hodočašća u srednjem vijeku bila je Palestina gdje se nalazio Kristov grob i ostala mjesta vezana uz Isusov život. Zbog toga je ovo područje među kršćanima i dobilo naziv Sveta Zemlja.
Odnos arapskih kalifa prema hodočasnicima bio je uglavnom snošljiv jer im je dolazak hodočasnika, koji su plaćali posebne poreze i ondje trošili novac, donosio priličnu zaradu. No kad su u 11. stoljeću zemlju zauzeli Turci Seldžuci, koji su počeli napadati hodočasnike, među kršćanima se probudila želja za oslobođenjem Svete Zemlje.
Na saboru u Clermontu 1095. godine papa Urban II. pozvao je okupljeno mnoštvo na pohod u Svetu Zemlju. Pozivajući kršćane da prestanu s međusobnim borbama i okrenu se protiv nevjernika (muslimana), papa je svoj govor okončao riječima "Bog to želi!" koje su postale borbeni poklič križara. Pozivu se u konačnici odazvalo gotovo sto tisuća ljudi iz svih slojeva društva, od velikaša do siromaha.
Bio je najuspješniji. Križari su oslobodili Jeruzalem i Svetu Zemlju te osnovali nekoliko križarskih država. Najveća od njih bilo je Jeruzalemsko Kraljevstvo. Osnovane su još Grofovija Edessa, Antiohijska Kneževina i Grofovija Tripoli.
Okružene brojčano nadmoćnijim neprijateljem, križarske države nisu se mogle trajno održati. Ni pola stoljeća nakon utemeljenja pala je prva križarska država - Grofovija Edessa. Križari su je bezuspješno pokušali obnoviti u Drugom križarskom ratu.
Još teži udarac pretrpljen je 1187. godine kada je egipatski sultan Saladin osvojio Jeruzalem. Križari su ga bezuspješno pokušali vratiti u Trećem križarskom ratu. U ovom ratu sudjelovao je poznati engleski kralj Rikard I. Lavljeg Srca koji je veći dio svoje vladavine proveo ratujući izvan granica Engleske.
Bio je najkontroverzniji. Križari su se, na poticaj Venecije, upleli u unutarnje borbe u Bizantu, osvojili Carigrad i srušili Bizantsko Carstvo te osnovali novu križarsku državu - Latinsko Carstvo. Osvojivši prijestolnicu Bizantskog Carstva, križarska je vojska puna tri dana nemilosrdno pljačkala grad i njegove crkve. Mnoga umjetnička djela tom su prigodom bila uništena ili odnesena na Zapad, osobito u talijanske gradove.
Kao naknadu za prijevoz, križari su 1202. godine u korist Venecije osvojili hrvatski grad Zadar. Taj je događaj zaprepastio cijeli kršćanski svijet budući da su križari tada prvi put otvoreno okrenuli svoje oružje protiv kršćana. Bizantsko Carstvo bit će obnovljeno pola stoljeća kasnije, ali ono više nikad neće dosegnuti nekadašnju moć i veličinu.
Ostali križarski pohodi uglavnom nisu urodili značajnijim rezultatima. Postupno potiskivani, križari su se na Istoku ipak uspjeli održati sve do kraja 13. stoljeća, kada je 1291. godine palo njihovo posljednje uporište - grad Akra.
Tijekom križarskih ratova hrvatski se prostor u dva navrata susreo s križarskim vojskama:
Križari su na svom putu u Svetu Zemlju prošli preko Hrvatske. Jedan sudionik pohoda opisao je Hrvatsku ovako:
"Dalmacija je kraj koji se pruža između Ugarske i Jadranskog mora. Narod je vrlo divlji, naviknut na grabež i ubojstva. Nenastanjena je, prepuna brda i šuma, velikih rijeka i pašnjaka, nadaleko i naširoko razasutih, tako da ima vrlo malo obradivih polja..."
Stotinjak godina poslije bio je znatno neugodniji susret. Kao naknadu za prijevoz, križari su 1202., tijekom Četvrtog križarskog rata, u korist Venecije osvojili grad Zadar.
Francuski vitez Geoffrey de Villehardouin opisao je opsadu:
"Uoči Martinja (11. studenog) dođoše pred Zadar u Hrvatsku. I opaziše, da je to grad zatvoren visokim zidovima i visokim tornjevima i da bi uzalud tražili ljepši i bogatiji grad... Pet dana potraja tako ova navala. I tada postaviše na jedan toranj svoju bušilicu i stadoše bušiti zidove. I kad Zadrani vidješe to, zatražiše pogodbu... Tako se preda grad na milost i nemilost mletačkom duždu."
Već od samog početka Bizant je imao puno problema s križarima. Tijekom prva tri pohoda križari su na putu za Svetu Zemlju prelazili preko bizantskog područja pljačkajući pritom lokalno stanovništvo.
Iako je bizantski car od križara koji su kretali u Prvi križarski rat ishodio obećanje o povratku svih osvojenih gradova pod bizantsku vlast, to se nije ostvarilo. Stoga je neprijateljstvo između križara i Bizanta sve više raslo.
Vrhunac je dosegnut u Četvrtom križarskom ratu (1201. - 1204.) kada su križari, na poticaj Venecije, osvojili Carigrad i srušili Bizantsko Carstvo te osnovali novu križarsku državu - Latinsko Carstvo.
U doba križarskih ratova osnovani su novi crkveni redovi koji su se trebali boriti protiv nevjernika. Ti duhovno-viteški redovi - templari, ivanovci i teutonci - predstavljali su glavnu obrambenu snagu križarskih država.
Bili su posvećeni oružanoj zaštiti hodočasnika te njezi bolesnika i ranjenika, ali njihova glavna zadaća bila je obrana svetih mjesta kršćanstva.
Zanimljivost: U Hrvatskoj, u mjestu Vrana, nalaze se ostatci hrvatske utvrde Vrana i samostana vitezova templara.
Dvadesetak godina poslije osvajanja Jeruzalema, svećenik Foucher de Chartres opisao je život kršćanskih doseljenika u Svetoj Zemlji:
"Već smo zaboravili našu staru domovinu (...) ima ih koji posjeduju kuću i poslugu, koji su se oženili sa Sirijkom, Armenkom, pa čak i pokrštenom Saracenkom (...) Međusobno povjerenje zbližava i najrazličitije rase. (...) Onaj koji je imao samo malo novca ovdje je stekao cijelo bogatstvo; onaj koji u Europi nije posjedovao ni malo selo, na Istoku je postao gospodar čitava grada."
Ovo svjedočanstvo pokazuje kako su se odnosi između muslimana i kršćana s vremenom normalizirali, te kako su se gospodarske prilike u Svetoj Zemlji pokazale vrlo povoljnima za doseljenike.
Oko cjelovitog značenja križarskog pokreta vode se sporovi. Možda je vojnički uspjeh, unatoč neizmjernim žrtvama u krvi i snazi, neznatan; ipak ne smije se pustiti iz vida onaj savršeniji dobitak koji je iz njih proizišao.
Vojne su silno ojačale zapadnjačku svijest zajedništva i proširile europski vidokrug, a susretima s bizantskom i istočnjačkom, a napose islamskom kulturom unaprijedile su znanost. Započela je živa razmjena svih vrsta civilizacijskih i privrednih dobara.
Križarski ratovi trajali su gotovo 200 godina, od 1096. do 1291. godine. Ukupno je vođeno osam križarskih ratova.
Sudionici pohoda nazvani su križarima jer su na svoje odore prišivali crvene križeve kao znak svoje borbe za vjeru.
Papa Urban II. okončao je svoj govor riječima "Bog to želi!" koje su postale borbeni poklič križara.
Papiinom pozivu odazvalo se gotovo sto tisuća ljudi iz svih slojeva društva, od velikaša do siromaha.
Nakon Prvog križarskog rata osnovane su četiri križarske države: Jeruzalemsko Kraljevstvo (najveće), Grofovija Edessa, Antiohijska Kneževina i Grofovija Tripoli.
Grad Akra bio je posljednje križarsko uporište na Istoku koje je palo 1291. godine, čime su završili križarski ratovi.
Zauzimanje Zadra 1202. godine bio je prvi put da su križari otvoreno okrenuli oružje protiv kršćana, što je zaprepastilo cijeli kršćanski svijet.
Četvrti križarski rat rezultirao je osvajanjem Carigrada i propašću Bizantskog Carstva. Iako je obnovljeno pola stoljeća kasnije, nikad više nije doseglo nekadašnju moć.
Templari, ivanovci i teutonci bili su glavni branitelji križarskih država. U Hrvatskoj, u Vrani, nalaze se ostatci templarskog samostana.
Križarski ratovi doveli su do snažnog gospodarskog razvoja Europe, posebno uspona obrta i trgovine. Venecija i Genova postale su europske trgovačke velesile.
1095. | Inicijator križarskih ratova
Na saboru u Clermontu 1095. godine pozvao je okupljeno mnoštvo na pohod u Svetu Zemlju. Pozivao je kršćane da prestanu s međusobnim borbama i okrenu se protiv nevjernika (muslimana). Njegov govor okončan je riječima "Bog to želi!" koje su postale borbeni poklič križara.
11. stoljeće | Muslimanski osvajači
Turkijski narod koji je u 11. stoljeću zauzeo Palestinu i počeo napadati kršćanske hodočasnike koji su dolazili u Svetu Zemlju. Za razliku od ranijih arapskih kalifa koji su bili snošljivi prema hodočasnicima (jer su im donosili zaradu), Seldžuci su bili mnogo neprijateljskiji. Njihovo uznemiravanje hodočasnika bio je glavni razlog za papin poziv u križarski rat.
1138. - 1193. | Egipatski sultan
Bio je najpoznatiji muslimanski vođa u vrijeme križarskih ratova. Godine 1187. osvojio je Jeruzalem, što je bio težak udarac za kršćane. Križari su ga bezuspješno pokušali vratiti u Trećem križarskom ratu (1189. - 1192.). Poznat je bio po svojoj plemenitosti i viteštvu prema protivnicima.
1157. - 1199. | Engleski kralj
Jedan od najpoznatijih sudionika križarskih ratova. Bio je engleski vladar koji je veći dio svoje vladavine proveo ratujući izvan granica Engleske. Sudjelovao je u Trećem križarskom ratu (1189. - 1192.) pokušavajući vratiti Jeruzalem od sultana Saladina. Poznat je po svojoj hrabrosti i vojničkim vještinama.
oko 1160. - 1213. | Francuski vitez i kroničar
Sudionik Četvrtog križarskog rata koji je ostavio detaljno svjedočanstvo o mletačko-križarskom zauzimanju Zadra 1202. godine. Opisao je kako je Zadar bio "grad zatvoren visokim zidovima i visokim tornjevima" te kako nije vidio ljepši i bogatiji grad. Njegov opis opsade traje pet dana, tijekom kojih su križari koristili kamenobacače, katapulte i bušilice.
1058. - 1127. | Svećenik i kroničar
Dvadesetak godina poslije osvajanja Jeruzalema opisao je život kršćanskih doseljenika u Svetoj Zemlji. Opisao je kako su se križari oženili Sirijkama, Armenkama, pa čak i pokrštenim Saracenkama, te kako je međusobno povjerenje zbližavalo najrazličitije rase. Posebno ističe gospodarske prilike - oni koji su u Europi bili siromašni, na Istoku su postali bogati i moćni.
25 pitanja • 5 odgovora po pitanju • odmah označavanje točno/krivo
Upute
Odaberi jedan odgovor. Ako je točan, označit će se zeleno; ako je netočan, tvoj će odabir biti crven, a točan odgovor će se označiti zeleno. Svako pitanje se može odgovoriti samo jednom.